Mons. Mijo Gorski, predsjednik Odbora HBK za mlade, pomoćni biskup zagrebački
Homilija na Susretu hrvatske katoličke mladeži 5. i 6. svibnja 2012. u Sisku
„U svjetlosti hodimo“ (Iv 1, 5-10)
Uzoriti gospodine kardinale, preuzvišeni predsjedniče HBK, preuzvišeni oci nadbiskupi i biskupi, braćo u svećeničkoj službi, draga braćo i sestre, draga hrvatska katolička mladeži! Sve vas od srca pozdravljam okupljene na ovom susretu pod geslom: U svjetlosti hodimo. Prva Božja riječ zabilježena u Sv. pismu jest: „Neka bude svjetlost!“(Post 1,3). To stvoreno svjetlo označava svjetlo vidljivo ljudskom oku, u njemu naime vidimo gdje se što nalazi i kakvo što jest, vidimo stvari kakve jesu. U svakidašnjici, svjetlo je simbol života, topline, blizine. I Sv. pismo upotrebljava taj simbol da bi izrazilo Božji svijet u kojem je svjetlo simbol reda, zakonitosti po kojoj netko ili nešto postoji, simbol spoznaje i života. Stoga označava i nestvoreno, vječno svjetlo, Boga samoga, koji omogućava ispravnu spoznaju.
Kada Isus za sebe tvrdi:– Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života (Ivan 8, 12-20) želi nam dati do znanja da tek u svjetlu njegove osobe, u svjetlu njegove riječi možemo spoznati stvarnost kakva jest, možemo spoznati sebe kakvi jesmo i svoju zadaću u ovome svijetu.
Svojom osobom i svojim riječima Isus raspršuje tamu, a Pismo kaže da je trostruka: požuda tijela koja zarobljava naša sjetila te postajemo sluge nagona; požuda očiju koja podržava našu pohlepu i oholost života (Iv) koja potiče na zamjenu uloga te si čovjek prisvaja božanska svojstva i prava, nad životom i nad prirodom. Baš tu nam Isus želi biti svjetlo, da nas ne zarobe privlačne sile tijela i svijeta. Kada ti u noći svjetlo iz suprotnog pravca udari u lice, nište ne vidiš, a sav si u svjetlu. Tako je s ponudom i blještavilom svijeta, misliš da se kupaš u svjetlu, a ne vidiš gdje ti staje noga, ni u kojem pravcu hodiš. Uključiš li televizor, klikneš na internet, otvoriš li novine, sve je prepuno ponuda koje pozivaju: ja sam rješenje tvojih problema, ja donosim sreću, ja rješavam budućnost! Kakve li privlačnosti lažnog sjaja! Blještavilo svijeta je sjajno, ono je privlačno jer se temelji na naravnim sklonostima, ali ono zasljepljuje i ne vidiš kamo ideš. Nisu li nam najbolji dokaz mnogi koje poznajemo, toliki promašaji u njihovim životima, toliko tuge i razočaranja, možda i u nas same. Ne dajte se zavesti prividom dobra koje se nudi, a ostavlja u vama prazninu. Blještavilo svijeta ima svoj paradoks – vodi te u tamu, odvojenost od Boga, odvojenost od braće, u duboko nutarnje razočaranje. A apostol Ivan nam piše: (1. Iv. 1,5-10) – Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine.
Zato Krist prosvjetljuje čovjeka. Rasvjetljuje tamu uma u kojem smo zarobljeni pogrešnim idejama, da nam spoznaja bude istinita, a misao plemenita; rasvjetljuje tamu srca u kojoj smo zarobljeni pogrešnim željama da naši osjećaji budu čisti, da vaša mladenačka, prijateljska i bračna ljubav bude čista i sveta; rasvjetljuje vašu volju da ostanemo postojani u dobru. Krist ide pred tobom, osvjetljava tvoj pravac, cilj. On je pokraj tebe, osvjetljava životnu stazu kojom kročiš, on je iza tebe, rasvjetljuje mrak naše ljudske duše, da vidiš sebe u sjeni svojih promašaja. Koliko je godina i napora potrebno da se rasvijetli neko ljudsko pitanje, a Krist nam osvjetljava odgovor na temeljno pitanje – smisao života. Kako je to svijetlo potrebno u ovim zamršenim danima! Zato prigrlite Kristovo evanđelje da zapali svjetlo u vašem umu i srcu, u vašim savjestima, da bude znak blizine živoga Boga koji u vas ima silno povjerenje. Ta pozvao vas je u život, baš sada, baš u ovoj zemlji, želi da učinite nešto lijepo za sebe, da oplemenite svoj život, da se ostvarite kao cjeloviti muškarci i žene, da razvijete čistu ljubav, vjerno prijateljstvo. Ostvarite Božji naum u sebi i bit ćete sretni! Ne bojte se stoga budućnosti, ma kako neizvjesna bila, nije li Bog gospodar vremena i povijesti; ni braka i obitelji se ne bojte. Zar ne kaže danas prorok (Iz. 9, 1-5) – Narod koji je tmini hodio svjetlost vidje veliku, one što mrklu zemlju obitavahu, svjetlost jarka osvanu. Dijete nam se rodilo! Tko je donio svjetlo i nadu? Ne vojskovođe i političari, ne revolucije i ratovi, ne bogatstva i uspješne ekonomije, nego-dijete nam se rodilo – Sin nam je darovan. Prije svega Sin Božji Isus Krist, a onda svako dijete, novi život, on je jamstvo budućnosti. Ne bojte se odgovornosti u Crkvi i društvu, u gospodarstvu, umjetnosti, kulturi, politici. Kada svi ljudski savjeti zakažu, pa čak ako bi nama, službenicima Crkve i ponestalo pravih riječi, Kristova riječ-evanđelje uvijek ostaje svjetlo vašeg života. Krist će vam pokazati put. Prolaze tisućljeća, države i narodi, ruše se ideologije, ali svjetlo Kristova evanđelja uvijek iznova probija se na površinu do srca i savjesti ljudi. I onda kad ga prikrivamo svojim promašajima, i onda kada se čini da pobjeđuje tama, Božje svjetlo, Isus Krist zauvijek ostaje kao živa prisutnost, jasan putokaz i ohrabrenje.
Ohrabri se stoga draga hrvatska katolička mladeži! S Bogom možete više i bolje nego što ste sami toga svjesni. Budite ponosni i radosni Kristovi vjernici, budite ponosi članovi Katoličke crkve, budite hrabri i časni građani naše domovine Hrvatske. Vi ste ponos hrvatske Crkve i hrvatskog naroda. To ste dokazali prošle godine u susretu sa svetim Ocem, to dokazujete danas ovdje okupljeni, to dokazujete svaki put kada djelujete i živite časno i u ime Božje.
A Bog, svjetlo koje rasvjetljuje svakog čovjeka, bio sa svima vama da hodite u svjetlosti života. Amen.