Svake se godine u Velikom tjednu, točnije na Veliki petak, diljem Hrvatske organizira čuvanje Isusova groba, kao na primjer u Vodicama gdje su čuvari poznati „žudije“ i slično. I u našoj se župi, već tradicionalno, čuva Isusov grob, i to od Velikog petka od 17 sati do Velike subote i mise uskrsnuća u 19 sati. Čuvari su vatrogasci iz svih DVD-a koji djeluju na području župe, a to su DVD Lasinja, Crna Draga, Desno Sredičko, Gradec Pokupski i Lijevo Sredičko. U 13 se smjena izmjeni 52 vatrogasaca, što mlađih, što starijih, koji u paru stoje uz grob po sat vremena – ne zato da bi, kao nevjerni rimski vojnici, pazili da netko ne ukrade Isusovo tijelo, već da bi, kao pravi vjernici, svjedočili Njegovu uskrsnuću i radovali se Njegovoj pobjedi nad smrću.

Tijekom dana i noći na grob dolaze i ostali župljani sa svojim prošnjama, zahvalama, bolima i patnjama. Dolaze kako bi mu predali svoje brige i probleme, tuge i radosti, kako bi u Isusu i u njegovoj žrtvi pronašli utjehu i snagu za svakodnevni život, ali i kako bi mu zahvalili za sve ono što imaju. Moli se u tišini ili molimo svi zajedno – krunicu, litanije i razne druge molitve.

I ja sam, već treću godinu zaredom, imala tu čast da čuvam Isusov grob. Gledajući Njegovo izranjeno, izudarano i probodeno tijelo, razmišljala sam o tome koliku je bol i tugu Isus podnosio zbog naših grijeha, a nijednom se nije požalio zbog toga, nego je i u tim trenutcima mislio na nas i molio Oca da nam oprosti jer ne znamo što činimo. Da, i mi ga danas iznova ranjavamo i žalostimo svojim grijesima, a On i dalje sve šutke trpi i podnosi zbog neizmjerne ljubavi koju osjeća prema nama.

Marina Grčević