Pod geslom: „Krist, nada naša“ održao se deseti susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru. Na tom susretu sudjelovali su mladi iz naše župe. Potaknuti voljom i potrebom za zajedništvom počeli su se prijavljivati za sudjelovanje na susretu. Nakon završenih prijava, započeli smo s katehezama na kojima su mladi aktivno sudjelovali razgovarajući o temama vezanim uz prijateljstvo, brak i obitelj, duhovna i tjelesna djela milosrđa, ali i o samom Vukovaru kao mjestu kojemu treba pristupiti na poseban način.
Naše putovanje započelo je 29. travnja ujutro okupljanjem u centru Lasinje. na licima mladih mogla se iščitati posebna radost i raspoloženje. Tako otvorenog srca i duše krenuli smo prema Sikirevcima, našoj prvoj postaji prije Vukovara. Ispraćeni lasinjskim suncem, dočekalo nas je kišno slavonsko nebo, no radost i dobro raspoloženje i dalje su bili prisutni. U Sikirevcima su nas dočekali njihovi volonteri i župnik koji su nas uputili do škole u kojoj smo bili smješteni. Za vrijeme našeg boravka u školi domaćini su se pobrinuli da nam ništa ne nedostaje. Program u župi krenuo je zajedničkom molitvom i pjesmom te predstavljanjem župa smještenih u Sikirevce. Kratkim izlaganjem i prigodnim poklonom, našu župu predstavile su Gabrijela i Mihaela. Sve župe su se predstavile, a svi sudionici, podijeljeni u grupe, odradili su grupni rad analizirajući odlomak iz Prve poslanice Timoteju iz koje je i proizašlo geslo susreta. Uslijedile su igre na otvorenom, pjesma i ples i večera u zgradi općine koju su pripremili lokalni lovci i vatrogasci. Svi mladi sudjelovali su na klanjanju u župnoj crkvi gdje je bila prigoda i za sakrament pomirenja. Ulazeći u crkvu, svaki sudionik dobio je jednu svjećicu i papirić na koji smo ispisali svoje strahove i zajedno ih prinijeli Kristu na oltar. Pomalo umorni, ali ispunjeni jedva smo dočekali povratak u školu na spavanje.
Nedjelja ujutro, 30. travnja središnji je dio susreta. Smjestili smo se u naše autobuse i krenuli u Vukovar. Približavajući se gradu, sve više se osjećalo da je susret blizu, da ćemo uskoro biti svjedoci nade i zajedništva u gradu koji je zasluženo dobio priliku vidjeti kolone mladih koji donose i pronose nadu, vjeru i ljubav prema Bogu i Domovini, koji ne nose maskirne boje i koji idu u miru i s jednim ciljem: pokazati kako je Krist iznad svih i kako je u njemu polog nade. okupljeni u perivoju dvorca Eltz, sudjelovali smo na misnom slavlju koje je predvodio đakovačko – osječki nadbiskup Đuro Hranić. U svojoj propovijedi istaknuo je kako se mladi danas nalaze u beznađu zbog raznih problema koji ih muče; nezaposlenost, nerazumijevanje, razočarenje i mnogi drugi aktualni problemi. Njegova poruka nama je da svoje nade ne polažemo u ljude jer su oni izvor razočarenja nego da svoje nade polažemo u Krista koji je jedini uvijek prisutan i koji nas nikada neće iznevjeriti. Ohrabreni riječima i porukama nade, prošetali smo Vukovarom, upoznavali njegove posebnosti i tako dočekali završni koncert nakon kojeg smo se uputili u Lasinju.
Ovo je bio još jedan susret koji je dokaz Kristove veličine i njegove ljubavi za svakog čovjeka, osobito za mlade koji su nosioci i svjedoci nade, vjere i ljubavi utemeljene u Kristovoj smrti i uskrsnuću. Do sljedećeg susreta u Zagrebu neka nas plodovi ovoga susreta obogate i potiču nas da se ne prestanemo nadati i budemo odvažni svjedoci svoje vjere, nade i ljubavi.
Lucija Potesak